loader
romphirenamenca@t-com.me +382 68 189 215
Choose Language

Pregled Sadržaja

Otvoreno pismo romskog civilnog sektora

Andrija Djukanovic 0 comments 20.07.2022

Gospodine ministre Adžiću,

Čast mi je i zadovoljstvo da Vam se ovom prilikom obratim i upoznam sa razlozima zbog kojih osjećam potrebu i dužnost da Vam prenesem stavove, mišljenja i nalaze nevladine organizacije koju vodim. Nalazim se na čelu Romske organizacije mladih ,,Koračajte sa nama - Phiren Amenca“, koja aktivno pomaže romskoj zajednici u Crnoj Gori na polju obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite, pravnog statusa i anticiganizma.

Pored svoje organizacije, danas Vam se obraćam i u ime sljedećih romskih organizacija: ,,Romsko srce“, ,,Romska nada“, ,,Centar za romske inicijative“, ,,Reakcija“, ,,Pružena ruka“, ,,Romi sa sjevera“, ,,Romski pokret“, „Romski klub kulture“ i ,,NVO Vrata milosti“.

Svjestan sam činjenice da je država Crna Gora u prethodnom periodu uradila mnogo na polju regulisanja pravnog statusa i integracije najvećeg broja pripadnika romske populacije i da su ti rezultati više nego poznati i domaćoj i međunarodnoj javnosti i to je nešto na čemu će građani romske nacionalnosti biti uvijek zahvalni.

Ovom prilikom želim da Vas upoznam da je preostao jedan značajan dio lica romske populacije koji se još uvijek nalazi u stanju potrebe i kojima je neophodna pomoć kako bi uspjeli da regulišu svoj pravni položaj u Crnoj Gori. U pitanju su lica prijeklom sa Kosova, kao i lica koja su rođena u Crnoj Gori i koja su po osnovu Sporazuma o readmisiji vraćena u Crnu Goru iz neke od država članica Evropske unije.

Kako bi ova lica mogla riješiti, za njih životna pitanja, i kako bi samo rješavanje ovog pitanja dostiglo standarde i praksu država članica Evropske unije, smatram da bi bilo dobro razmotriti sljedeća pitanja i trenutna zakonska rješenja koja izazivaju određene protivrječnosti i nedoumice u praksi, te otežavaju rješavanje konačnog pravnog statusa za određeni broj lica.

  1. Afirmacija pune primjene člana 7 Zakona o crnogorskom državljanstvu

Član 7 Zakona o crnogorskom državljanstvu glasi:

„Crnogorsko državljanstvo stiče dijete rođeno ili nađeno na teritoriji Crne Gore, ako su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva ili ako dijete ostaje bez državljanstva.

U praksi već postoji nekoliko maloljetnih lica koja apsolutno ispunjavaju uslove iz člana 7 Zakona i potrebna je samo dobra volja Ministarstva unutrašnjih poslova da implementira navedeni član Zakona. Dosadašnje iskustvo je pokazalo da službenici ministarstva nisu pokazivali spremnost da primjenjuju odredbe ovog člana, iz nama nepoznatih razloga.

1. Apsolutna neprimjenjivost člana 14 Zakona o crnogorskom državljanstvu

Članom 14 Zakona o crnogorskom državljanstvu propisano je:

„Lice bez državljanstva može steći crnogorsko državljanstvo prijemom ako ispunjava uslove iz člana 8 stav 1 tač. 1, 3, 5, 7 i 8 ovog zakona.“

Tačka 3 stava 1 člana 8 glasi: “u Crnoj Gori zakonito i neprekidno boravi 10 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo”...

Odluka o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom bliže propisuje šta se to smatra zakonitim i neprekidnim boravkom, u smislu člana 8 Zakona. Pa tako, član 2 Odluke propisuje:

„Zakoniti boravak, u smislu člana 8 stav 1 tačka 3 Zakona, ima lice koje na teritoriji Crne Gore boravi po osnovu odobrenja organa državne uprave nadležnog za poslove prebivališta i boravišta prije podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo i ima:

- prebivalište, na osnovu Zakona o prebivalištu i boravištu ("Sl. list RCG", broj 45/93) i ranijih zakona o prebivalištu i boravištu;

- boravak na neodređeno vrijeme (stalno nastanjenje);

- boravak po osnovu priznatog statusa izbjeglice u Crnoj Gori i

- boravak po osnovu priznatog statusa raseljenog lica iz republika bivše SFRJ u Crnoj Gori, na osnovu Uredbe o zbrinjavanju raseljenih lica ("Sl. list RCG", broj 37/92).

Zakoniti boravak, u smislu člana 8 stav1 tačka 3 Zakona, ima i lice:

- čiji su roditelji crnogorski državljani koji na dan 3. juna 2006. godine imaju prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori, a do podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo to prebivalište nijesu odjavili, ako sa njima neprekidno boravi u Crnoj Gori;

- čiji je jedan roditelj crnogorski državljanin, a na dan 3. juna 2006. godine oba roditelja imaju prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori koje do podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo nijesu odjavili, ako sa njima neprekidno boravi u Crnoj Gori;

- čiji roditelji nijesu crnogorski državljani, a na dan 3. juna 2006. godine imaju prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori koje do podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo nijesu odjavili, ako sa njima neprekidno boravi u Crnoj Gori;

- čiji roditelji nijesu živi, a imali su prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori prije 3. juna 2006. godine;

- koje je prije navršene 18. godine života neprekidno boravilo u Crnoj Gori, a punoljetstvo je steklo poslije 3. juna 2006. godine;

- koje je 1991. godine, došlo iz Narodne Socijalističke Republike Albanije u Socijalističku Republiku Crnu Goru, na osnovu međunarodnog sporazuma između SFRJ i NSR Albanije, i ostvarilo status stranca sa stalnim nastanjenjem, najmanje jednu godinu prije podnošenja zahtjeva.

Na osnovu svega prethodnog, postavlja se pitanje kako lice sa priznatim statusom lica bez državljanstva može steći crnogorsko državljanstvo nakon 10 godina boravka u tom statusu kada Odluka o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom ne propisuje boravak lica sa priznatim statusom lica bez državljanstva kao zakoniti i neprekidni boravak u smislu člana 8 stav 1 tačka 3 Zakona. Dakle, sam član 14 Zakona o crnogorskom državljanstvu je u neskladu i suprotnosti sa članom 8 istog zakona. Samim tim, potrebno je izvršiti dopune Odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom, na način da i boravak lica sa priznatim statusom lica bez državljanstva bude prepoznat i propisan kao zakoniti i neprekidni boravak potreban za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom.

S prethodnim povezana je i činjenica da Zakon o strancima, niti jednom svojom odredbom, ne propisuje koliko dugo može trajati status lica bez državljanstva, koliko dugo se može produžavati putna isprava za lice bez državljanstva i šta sa tim licima nakon određenog broja godina boravka u tom statusu.

  1. Pitanje primjene člana 52 stav 1 tačka 3 Zakona o strancima u kontekstu rješavanja pojedinih slučajeva

Članom 52 Zakona o strancima, propisano je:

„Dozvola za privremeni boravak iz humanitarnih razloga može se izdati:

1) strancu za koga se pretpostavlja da je žrtva krivičnog djela trgovina ljudima ili žrtva krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici;

2) maloljetnom strancu koji je napušten ili je žrtva organizovanog kriminala ili je iz drugih razloga ostao bez roditeljskog staranja ili bez pratnje ili je nezakonito zaposlen u smislu propisa o radu;

3) strancu iz naročito opravdanih razloga humanitarne prirode (slučajevi prouzrokovani višom silom, teška bolest, trajni invaliditet i drugi opravdani slučajevi iz čijih se okolnosti može zaključiti da su humanitarnog karaktera).

Stranac iz stava 1 ovog člana ne mora ispunjavati uslove iz člana 43 stav 1 tač. 1, 2 i 3 ovog zakona.

Dozvola za privremeni boravak iz humanitarnih razloga izdaje se na osnovu odgovarajućeg dokaza međunarodne organizacije, nevladine organizacije ili organa državne uprave koji strancu iz stava 1 ovog člana pruže pomoć i zaštitu ili dokaza nadležnog državnog organa kojim se potvrđuje da stranac sarađuje u rasvjetljavanju krivičnih djela.

Dozvola za privremeni boravak iz humanitarnih razloga izdaje se sa rokom važenja do jedne godine i može se produžavati dok god postoje razlozi iz stava 1 ovog člana.“

Imajući u vidu činjenicu da postoji određeni broj lica romske nacionalnosti koji posjeduje dokumenta Kosova, ali se u Crnoj Gori ne nalazi u stalnom radnom odnosu, već se dominantno bavi prikupljanjem sekundarnih sirovina i obavlja povremene poslove koji ne podrazumijevaju zasnivanje radnog odnosa, mišljenja sam da bi odgovarajući pristup rješavanju statusa ovakvih lica upravo bio u primjeni tačke 3 stava 1 člana 52 Zakona, jer nesumnjivo rješavanje statusa ovih lica predstavlja drugi opravdani slučaj iz čijih se okolnosti može zaključiti da je u pitanju slučaj humanitarnog karaktera“, polazeći od činjenice da ova lica ne mogu ispuniti uslove propisane za izdavanje dozvole za boravak i rad, ali mogu ispuniti manji broj uslova koje propisuje član 52 Zakona.

Želim da istaknem da sam, u dosadašnjim kontaktima koje sam imao sa predstavnicima Ministarstva unutrašnjih poslova, od istih čuo spremnost da se rješenje za određeni broj lica može naći u primjeni ovog člana Zakona.

  1. Nedorečenost i nedosljednost članova 86 i 88 Zakona o strancima

Član 86 Zakona o strancima propisuje:

„Dozvola za stalni boravak može se izdati strancu koji je do dana podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole zakonito boravio u Crnoj Gori neprekidno pet godina na osnovu:

- odobrenog privremenog boravka;

- priznatog statusa izbjeglice ili odobrene dodatne zaštite, u skladu sa Zakonom o azilu ("Službeni list RCG", broj 45/06), odnosno odobrenog azila ili supsidijarne zaštite u skladu sa zakonom kojim se uređuje međunarodna i privremena zaštita stranaca.

Izuzetno, dozvola za stalni boravak može se izdati strancu koji je do dana podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole imao odobren privremeni boravak u Crnoj Gori manje od pet godina neprekidno, ako to nalažu razlozi humanosti ili je to u interesu Crne Gore.

Smatra se da je stranac neprekidno boravio u Crnoj Gori i kad je u periodu od pet godina odsustvovao iz Crne Gore više puta do deset mjeseci ukupno ili jednom do šest mjeseci.

Ako je stranac ranije imao odobren privremeni boravak u Crnoj Gori radi školovanja ili specijalizacije, stručnog osposobljavanja ili praktične nastave, u vrijeme potrebno za odobrenje stalnog boravka, računa se samo polovina vremena provedenog na osnovu odobrenog privremenog boravka.

U vrijeme potrebno za odobrenje stalnog boravka strancu kome je odobren azil ili supsidijarna zaštita u skladu sa zakonom kojim se uređuje međunarodna i privremena zaštita stranaca, računa se polovina vremena koje je proteklo od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu do donošenja odluke kojom mu se odobrava međunarodna zaštita, a ako je vrijeme od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu do donošenja odluke kojom mu se odobrava međunarodna zaštita bilo duže od 18 mjeseci to vrijeme se računa u cjelokupnom trajanju.“

Kao što se vidi iz prethodnog, ovaj član Zakona koji propisuje ko ima pravo na stalni boravak, ne navodi lica sa priznatim statusom lica bez državljanstva. Dakle, čitajući ovaj član Zakona, jasno se da zaključiti da lica sa priznatim statusom lica bez državljanstva nemaju pravo na stalni boravak, jer im ovaj član Zakona ne daje to pravo.

Međutim, član 88 Zakona o strancima, koji propisuje uslove za izdavanje dozvole za stalni boravak, između ostalog, ističe sljedeće:

„Strancu se može izdati dozvola za stalni boravak, ako:

1) ima važeću stranu putnu ispravu, odnosno putnu ispravu za lice bez državljanstva;“

Dakle, tačka 1 stava 1 člana 88 Zakona, implicira da bi zahtjev za izdavanje dozvole za stalni boravak moglo podnijeti lice koje posjeduje putnu ispravu za lice bez državljanstva, ali član 86, kao bazičan član koji uređuje pitanje prava na stalni boravak, ne propisuje da to pravo ima imalac putne isprave za lice bez državljanstva.

Imajući prethodno u vidu, izvlačim zaključak da je kod predlagača ovog propisa postojala namjera da se licima sa priznatim statusom lica bez državljanstva omogući pravo na sticanje stalnog boravka, ali da je, zbog razloga tehničke prirode, izostalo jasno i nedvosmisleno propisivanje tog prava u članu 86 Zakona. Stoga bi, zbog izbjegavanja situacije različitog tumačenja propisa u praksi, što bi moglo voditi pravnoj nesigurnosti, bilo korisno imati ovu činjenicu u vidu i sa prvim izmjenama i dopunama Zakona o strancima, riješiti ovu trenutnu zakonsku nedorečenost i nedostatak.

  1. Primjena člana 87 Zakona o strancima u praksi

Članom 87 Zakona o strancima, propisano je:

„Dozvola za stalni boravak može se izdati djetetu:

1) čiji je jedan roditelj, u trenutku njegovog rođenja, crnogorski državljanin i ima prebivalište u Crnoj Gori;

2) čija oba roditelja, u trenutku njegovog rođenja, imaju odobren stalni boravak;

3) čiji jedan roditelj, u trenutku njegovog rođenja, ima odobren stalni boravak, a drugi roditelj je nepoznat ili je umro.“

U dosadašnjoj praksi je primijećeno da su u nekim slučajevima djeci čija oba roditelja imaju odobren stalni boravak, umjesto stalnog boravka odobravani privremeni boravci. Takođe, imajući u vidu da postoji određeni broj porodica u kojima jedan od roditelja ima odobren stalni boravak, a drugi roditelj ima odobren privremeni boravak, i kojim slučajevima se djeci odobrava privremeni boravak, bilo bi jako pozitivno ukoliko bi Ministarstvo unutrašnjih poslova razmotrilo mogućnost dopuna Zakona o strancima, na način da se propiše da se stalni boravak može izdati i djetetu čiji jedan roditelj, u trenutku njegovog rođenja, ima odobren stalni boravak, a drugi roditelj ima odobren privremeni boravak.

Nadamo se da prepoznajete značaj navedenih stavki i da želite da doprinesete poboljšanju pravnog statusa romske zajednice u Crnoj Gori, kao i smanjenju apatridije u regionu. Shodno tome Vam upućujemo otvoren poziv za sastanak , kako bi se nastavila saradnja koju smo uspostavili sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i unaprijedila na dobrobit institucija i romske zajednice.

Elvis Beriša, izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih " Koračajte sa nama -Phiren Amenca"


Partneri

...