Andrija Djukanovic 0 comments 08.04.2022

Danas se obilježava Međunarodni dan Roma kao podsjećanje na prvi svjetski kongres Roma na kojem su donešene odluke o romskoj zastavi, himni, romskom jeziku (romani chib) i na kojem je prihvaćen naziv “Rom”, što na romskom jeziku znači čovjek.

Danas, svjedočimo da je romska populacija još uvijek sinonim za siromaštvo i bijedu, da ogroman broj pripadnika ove populacije nije obrazovan, da je nezaposlenost jedna od ključnih karakteristika položaja Roma u Crnoj Gori.

Ova populacija se suočava sa diskriminacijom, ogromnim predrasudama i stereotipima, anticiganizmom. Institucije sistema su opterećene anticiganizmom  smatrajući da su njihovi problem dio njihove kulture i načina života.

Ipak pomaci postoje, ali nedovoljno da bi smo kazali da je romski narod integrisan. Vjekovno siromaštvo i diskriminacija učinili su da se marginalizacija  reprodukuje na naredne generacije i neda im da se u potpunosti uključe u društvo.

Bilo bi neiskreno reći da se ništa nije promijenilo u životima miliona Roma širom svijeta, ali isto tako ne možemo biti zadovoljni stvarnim promjenama koje vidimo na terenu, u samoj zajednici.

Vodeći problem koji mnogima iz romske zajednice ne omogućava da ostvare svoja osnovna prava je neriješen pravni status. Bez statusa oni su nevidljivi za sistem. Obrazovanje, zapošljavanje, liječenje i mnoga druga prava direktno zavise od ovog pitanja.

Možemo donekle biti zadovoljni brojem djece i mladih koji upisuju i završavaju školu. Međutim, mnoge potrebe koje djeca i mladi iz ove zajednice imaju u toku obrazovanja nijesu zadovoljene. Sama zajednica ukazuje na probleme neredovnosti stipendija za učenike i studente, izostanku organizovanog đačkog prevoza, nefunkcionisanja principa afirmativne akcije prilikom upisa u škole i na fakultete.

U oblasti zapošljavanja nije postiglo puno o čemu svjedoče podaci o broju nezaposlenih Roma. Zapošljavanje se svodi na angažovanje u programima javnih radova ili u najboljem slučaju kroz zasnivanje radnog odnosa u komulanim službama i deponiji.  Mladi Romi koji su završili srednju školu pa čak i fakultet takođe se najčešće zapošljavaju u ovim oblastima, za koje im nije bila ni potrebna škola.

Godinama stoji neriješeno pitanje autentične zastupljenosti Roma u parlamentu, pravo koje sve druge nacionalne zajednice imaju.

Romi su još uvijek segregisani, odnosno žive u getu, na rubovima gradova odvojeno od pripadnika drugih zajednica.

Svi moramo jače, doslednije i snažnije da se potrudimo da sprovedemo ono što smo odredili kao strateške državne ciljeve. Integracija i ravnopravnost moraju postati stvarnost svakog Roma u Crnoj Gori. To ne treba da radimo samo zbog Roma, nego i zbog cijelog društva koje nikada ne može biti istinski demokratsko i građansko bez ravnopravnog romskog naroda.